LJUBOMORA
Ljubomora je složena i kompleksna emocija za koju se podjednako interesuju i naučnici (filozofi, psihijatri i psiholozi) i laici. Interesovanje laika za ljubomoru je, po svoj prilici, veće nego za bilo koju drugu emociju. Za nju interesuju i roditelji i to prvenstveno za onaj njen vid vezan za rivalstvo braće i sestara oko ljubavi majke i roditelja uopšte. Oni se interesuju da razumeju i objasne ponašanje svoje dece, kao i da dobiju odgovor na pitanje:šta je od toga normalno, ašta odstupa od normalnog.
Mladi i zreli ljudi se interesuju, iz ličnih razloga, za drugi vid ljubomore, onaj koji je vezan za rivalstvo oko ljubavi prema pripadniku suprotnog ( u poslednje vreme, verovatno, i istog pola,što da ne) pola, ljubavi prema devojci ili mladiću, suprugu ili supruzi - voljenoj osobi uopšte. Ovaj vid ljubomore ispoljava se od sasvim blagih oblika pa do snažne agresije i ubistva.
Ljubomora je relativno česta tema u literaturi, filmu (a u narodnoj pesmi da ne govorimo),što je još jedan znak popularnosti ove emocije. Svima je dobro poznatŠekspirov lik Otela, kao oličenje ekstremno jake ljubomore. Otud je razumljivo veliko interesovanje kod naučnika za izučavanje ljubomore iželje da se otkriju neke opšte zakonitosti njenog porekla, nastajanja, ispoljavanja i sprečavanja.
Francuski psiholog iz 19. veka, Ribo navodi Dekartovu definiciju ove emocije kao: " vrstu straha u vezi saželjom da zadržimo nešto što posedujemo ". Ribo je shvatio složenost ove emocije i u nju uključivao sledeće komponente:

1. Zadovoljstvo u vezi sa nečimštoželimo ili posedujemo,
2. Depresivnu potištenost zbog ideje (mogućnosti) daćemo izgubiti ili se lišiti onogašto posedujemo i
3. Mržnju i gnev upravljene na stvarni ili imaginarni uzrok za ovaj gubitak ili lišavanje.
Za potrebe ovog teksta navešćemo i definiciju američkog psihologa Magde Arnold izšezdesetih godina prošlog (20.) veka prema kojoj je ljubomora složena emocija koja u sebi prvenstveno uključuje: ljubav, strah od gubljenja voljene osobe i gnev na voljenu osobu zbog poljuljane sigurnosti (laici i bolesnici od ove bolesti bi rekli zbog neverstva J. S.
Koliko je ovo složena emocija može se zaključiti po broju emocija koje ljubomora sadrži, a koje su i laicima poznate, prepoznatljive i prihvatljive (ima ih 10. tak, a najčešće se misli na: gnev, mržnju, osvetničke ideje, tugu,žalost, obeshrabrenost, mučenje, strah, osećanje bezvrednosti i nesigurnosti, sumnju, ljubav i dr.)
I pored ovako složene emocije (broj kombinacija i varijanti navedenih prostih emocija koje daju različite modalitete je kudikamo veći), kada se govori o ljubomori, obično se misli na njena dva vida:

1. Ljubomora između braće i sestara, koja je karakteristična za detinjstvo, ali se javlja i kod odraslih i
2. Ljubomora vezana za rivalstvo oko ljubavi prema pripadniku suprotnog pola. Ovaj vid ljubomore javlja se u pubertetu, a postoji kako u zrelosti tako i u starosti.
Pored ova dva osnovna vida, moglo bi se govoriti i o trećem vidu ljubomore kao karakterne crte koja je prisutna u manjem ili većem stepenu kod nekih ljudi ili bolesnika (alkoholičara npr.)
U daljem tekstu, za ovu priliku, biće reči o ljubomori prema braći i sestrama.

Kod dece se ljubomora ispoljava na sličan način kao i kod odraslih, samo je objekt ljubomore druge prirode. I kod dece, ljubomora, koja predstavlja poljuljanu sigurnost u ljubav odraslih, izaziva niz promenutih emocija, od kojih je najčešće gnev i strah, iako je teško ocenitišta zapravo malo dete više oseća.
Kada je reč o ljubomori dece, može se postaviti niz pitanja kao što su:
- Na kom uzrastu se prvi put može javiti ljubomora kod dece?
-Šta su preduslovi za javljanje?
- Da li su intelignetnija deca manje ljubomorna?
- U kakvom su odnosu pol deteta i druge karakteristike dece i ljubomora?
- Kako preduprediti ljubomoru?
- Kako se otklanja ljubomora?

U daljem tekstućemo pokušati da u sklopu psiholoških saznanja odgovorimo na ova pitanja i zadovoljimo znatiželju korisnika ovih redova.

Da bi dete moglo da doživi ljubomoru, mora dostići izvestan stupanj zrelosti - odnosno socijalne percepcije, pre svega. Onošto se za sada pouzdano zna jeste da se na uzrastu od 18 meseci javljaju jasni znaci ljubomore. Drugo je i veliko pitanje kako dete razume odnose između sebe i drugih rival-osoba, ali iskustva govore da se ljubomora javlja redovno na ovom uzrastu kada se u porodici rodi drugo dete.
Prava ljubomore se javlja u ranom detinjstvu i u predškolskom periodu kada mnoga deca dolaze u situaciju da dele ljubav roditelja sa mlađim bratom ili sestrom. Novorođeni brat ili sestra angažuju mnogo roditeljskog vremena i pažnje i starije dete koje je bilo isključivi objekt ljubavi i pažnje roditelja sada oseća razliku u ponašanju roditelja. To se najčešće dešava u periodu od 18 m do 4 godine, jer se pre toga i samo zbog prirode potreba nalazi u/ili blizu centra pažnje ili nije u stanju da zapaža razliku u ponašanju roditelja, a posle 4. godine je već postiglo izvesnu nezavisnost (boravak u jaslicama, obdaništu i dr.) pačak i da pomaže oko mlađegšto mu donosi određeno priznanje i na taj način lakše "preboli" osećanje nesigurnosti ili odbacivanja.Što se tiče odnosa inteligencije i ljubomore primećeno je da je manje inteligentno dete po pravilu ljubomornije.

Iskustvo takodje govori da u kombinaciji muško-žensko dete,žensko ječešće ljubomorno.
Takodje se može konstatovati da je manje ljubomore u porodicama sa više dece, nego sa dvoje dece.

Iako roditeljima dobro poznata situacija, ipakćemo podsetiti da je najčešća reakcija ljubomornog deteta u obliku gneva i agresije. Gnev i agresija su obično usmereni na novorodjeno dete, a nekad i na majku. Taj gnev prema majci ima značenje prekora. Sem otvorene agresije, mogu se javiti i tipične reakcije na frustraciju /osujećenje/ kaošto su potiskivanje i regresija /vraćanje na navike i ponašanja koji su karakteristični za mladji uzrast/.

Što je dete starije njegovo izražavanje ljubomore je sve raznovrsnije, pa je naprosto teško pobrojati sve oblike ispoljavanja /i stručnjaci se ponekad nadju na mukama u radu sa takvom decom/.

Ljubomora uglavnom nije poželjna emocija, pa je logično pitanje:šta treba raditi da do nje ne dodje, ili kad do nje dodje, kako je ublažiti?
Roditelji obično obaveste dete daće se roditi brat ili sestra, da se ništa neće promeniti, daće mu biti lepo jerće imati sa kim da se igra, daće i njega dalje voleti kao pre i sl. To je svakako dobro, ali ponekad su te informacije izgleda od male pomoći.

Da bi se ublažila ili izbegla ljubomora potrebno je da:

1. U porodici postoje dobri, zdravi, topli medjuljudski odnosi,
2. Roditelji, a pogotovu majka svakoga dana izvesno vreme posveti isključivo starijem detetu,
3. Izbegavati poredjenje /naročito u korist mladjeg deteta/ mladjeg i starijeg deteta,
4. Veće angažovanje oca u uspostavljanju prisnijeg kontakta sa starijim detetom /posebno u periodu kada je majka više "zauzeta" oko mladjeg/,
5. Uključivanje bake i deka, pogotovu u kriznim situacijama kada je majka zbog bolesti i lečenja više u kontaktu sa mladjim detetom,
6. Uključivanje /angažovanje/ starijeg deteta u obavljanje nekih radnji /kupanje, presvlačenje, hranjenje…/ oko mladjeg detetašto donosi priznanje njegove nezavisnosti i statusa odraslog,
7. Uključivanje u jaslice /po mogućstvu/ i druge oblike organizovanog rada sa decom kako bi se starije dete manje osećalo otudjenim iz centra dogadjanja dolaskom prinove i na kraju ako ovi ili drugi postupci ne umanjuju intenzitet ljubomore.
8. Obavezno, blagovremeno konsultovati odgovarajuća stručna lica /dečje psihijatre, psihologe/.

Jovan Stanucanović,psiholog

Neki problemi u razvoju Vašeg detetaHome page.