Šta ste odlučili da danas učinite za svoje zdravlje?

Ovo je priča za naše Internaute.
Povod za ovu priču o zdravlju je članak u prestižnom Figarou u rubrici: "Nauka i zdravlje" pod naslovom "Između lekara i nadrilekara ili sudar medicine i nadrilekarstva" i "Vodič tradicionalne medicine" na sajtu Svetske zdravstvene organizacije.
Za naše Internaute, priča je u vezi sa člankom na sajtu pariskog "Figaro"-a.
Zanimljiva je napomena ispred naslova ispisana crvenim slovima da u zemlji "Dekarta alopatija i lečenje alternativnom medicinom se na ceni", gde nazivajući nadrilekrastvo alopatijom i alternativnom medicinom, pisac članka opisuje neki od slučajeva lečenih na taj način. Posebno se opisuju iskustva jednog od nadrilekara koji leči rukama: depresiju, nesanicu, bolove u leđima, glavobolju i bolove u trbuhu,čir na želucu, psorijazu i disk hernije.
Pisac članka govori o njegovoj najjačoj strani u lečenju koja se sastoji u tome da lepo primi pacijenta, da mu posveti dovoljno vremena da ga sasluša i da razume njegove patnje, dok lekari iz grada, odnosno oni oficijelne medicine pregledaju po trideset bolesnika u toku radnog vremena da bi mogli pristojno od toga da žive. Tu "medicinu" kod nadrilekara, pisac članka o kome je reč, naziva prijatnom, blagom medicnom jer rad nadrilekara ne stvara kod pacijenta bol, bez obzira da li se radi o dijagnostici ili lečenju.
Nadrilekar koji u članku govori o svom poslu, ograđuje se od onih koji u tom poslu zloupotrebljavaju lakovernost naroda i oslanja se na dobar glas o sebi i svojoj veštitni koji ne sme da prokocka jer od nje živi. Uzgred da napomenem da taj nadrilekar za svoje usluge naplaćuje 50 evra.
U zemlji Dekarta i francuske savremene medicine ne gleda se rado na nadrilekare i njihovu stručno nevrednovanu veštinu lečenja koja može podleći i zakonskim kaznama.
Stav je da svaku ozbiljniju bolest ne mogu lečiti nadrilekari i da je praktikovanje nadrilekara u narodu u opreci sa stavovima Svetske zdravstvene organizacije koja pod uticajem sve većeg širenja nadrilekarstva, posebno u zemljama u razvoju, traži da se procedure tradicionalne, alternativne medicine provere, da se ispita njihova efikasnost i neškodljivost, pa kada se to osvedočeno potvrdi da se uključe u savremeni zdravstveni sistem. U tom smislu Svetska zdarvstvena organizacija je izdala poseban vodič o tradicionlanoj, alternativnoj medicini i njenim postupcima u vezi sa lečenjem. Iz svega što ste pročitali jasno je kakav je zvaničan stav Svetske zdravstvene organizacije i Francuske o nadrilekarstvu.
Da vidimo sada kakva je situacija kod nas, u zemlji Dositeja Obradovića i Vase Pelagića.
Na osnovu jednog istraživanja, u periodu od 1975. godine do 2000. broj nadrilekara na području Timočke krajine se udvostručio. Ranije, najviše nadrilekara je bilo, po zabačenim selima, sada u svakom gradu ima ih po nekoliko, a dolaze i sa strane i rade u hotelskim sobama ili iznajmljenim stanovima. Mnogi od njih su mladi ambiciozni, inteligentni ljudi koji se bave radiestezijom ili leče rukama.
Koliko je rašireno nadrilekarstvo najbolje govori primer jednog takvog nadrilekara koji u toku godine primi i po 8 do 10 000 ljudi iz svih krajeva zemlje, radeći kako sam kaže od 6 ujutru do 10 sati uveče. Cena za njegove usluge je "koliko ko da", ali oni koji daju kažu da "nema smisla dati mu manje od deset evra", a neko bogatiji i zahvalniji, plati mu i više.
Iz jedne ankete o kvalitetu i zadovljstvu korišćenja zdravstvene zaštite u jednom od glavnih gradova Timočke krajine, usluge nadrilekara, po mišljenju anketiranih koristi oko 48% ljudi, najčešće iz očaja oko 57%, nužde oko 25% i potrebe oko 17%.
Usluge nadrilekara se prema izjavama anketiranih koriste kada lečenje kod lekara ne daje rezultate, kada se izgubi poverenje u lekara i u slučaju bolesti koje ne leči savremena medicina.
U kliničkoj slici onih koji se leče kod nadrilekara preovlađuju psihički problemi, iščašenja i uganuća i neizlečive bolesti.
Iz podataka pomenutog istraživanja saznaje se, po mišljenju oko 85% anketiranih, da bi lekari morali biti ljubazniji sa pacijentima; 70% anketiranih smatra da "lekare nije briga za svoje pacijente" a oko 92% da "lekari nemaju osećaj za svoje pacijente". Zanimljivi su odgovori anketiranih na pitanje: "Ko su ljudi koji se leče kod nadrilekara?" Neobrazovani ljudi, zdravstveno neprosvećeni, lakoverni, koji izgube poverenje u svog lekara i ljudi koji se dugo leče kod lekara bez uspeha.
Na kraju da dodam da u zemlji Dositeja i Vase Pelagića, još nismo zauzeli zvanične stavove o nadrilekarstvu, pa lekari i nadrilekari svakog dana obavljaju svoje aktivnosti u svome prostoru, svako na svoj način, ostavljajući tako svoj trag na narodno zdravlje i narodnu zdravstvenu kulturu.
Toliko za danas.

I ne zaboravite: dok život teče zdravlje je najpreče.

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10