Šta ste odlučili da danas učinite za svoje zdravlje?

Na kraju i početkom nove godine svode se bilansi i prave planovi.
Novine su pune članaka o tome.
Pokušavaju da odrede deset najvažnijih događaja u prošloj godini, najbolje sportiste, analiziraju društvene i ekonomske prilike.
I političari takođe se bave analizama pređenog puta, promašajima i uspesima.
Sve što se događalo u prošloj godini, posebno na društveno političkom i ekonomskom planu odrazilo se i na narodno zdravlje.
Na tom planu takoreći nema napretka.
Ono što smeta zdravlju pojačalo se: siromaštvo naroda ne stuče unazar, povećava se, jer se i broj ljudi bez posla i plate povećava.
Siromaštvom su ugrožene hiljade porodica koje teško preživljavaju tzv. vreme tranzicije koje nikako da prođe i da se krene sa mrtve tačke.
Ubistvo premijera i ranjavanje mlade demokratije na našim prostorima, policijski progoni ratnih zločinaca i kriminalaca i sudski procesi, sve skupa jedno prilično mračno vreme sa maglovitim horizontom.
I pitanja koja svako postavlja: "Ko je za to kriv?", " Šta da se radi?" i "Kuda ići dalje?" - najčešće bez odgovora.
Vreme u kome se ta pitanja često čuju i na ulici, u autobusu, vozu, u porodici....
Dalje, trguje se ljudima, prostitucija i narkomanija cvetaju, broj obolelih od SIDA-e je veći.
Nega i lečenje nisu kao što su bili, lekari su štrajkovali zbog malih plata.
Narod je mrzovoljan, apatičan, depresivno raspoložen.
Psihijatri imaju više posla nego ranijih godina.
To je slika vremena posle velikih društvenih promena ideologija i sistema.
Imajući u vidu svečanost trenutka u kome se čita ova priča o zdravlju, podsetio sam se jednog romana i njegovog glavnog junaka Oblomova koji je napisao ruski pisac Gončarov.
Opisujući stanje u kome se nalazi njegov glavni junak opisao je jedno vreme i društvene pojave u njemu koje su poznate pod imenom "oblomvština".
Te pojave su s događale u Rusiji sredinom XIX veka, u vreme velikih socijalnih lomova i revolucija, ali one su se pojavljivale i kasnije u sličnim vremenima kao sudbina.
Šta je suština te pojave?
To je opšte prisutna nezainteresovanost i mrzovolja koje se manifestuju na različite načine.
Na svakom koraku nebriga i nerad.
Neprihvatanje novih ideja i mogućnosti.
Političari su gluvi za ono što život traži i što se može videti u onome što narod priča i kako se ponaša.
Svi su se povukli, brinu svoju brigu, traže miran život, ali ne osećaju da takav način života počiva na lenjosti i bezvoljnosti i ne doprinosi ničemu boljem.
Zbunujeni su akademici i naučnici, ne traže nove činjenice i fakta, ne postavljaju nove teorije i rešenja, nego ćute ili ponavljaju ono što je već odavno stvoreno i poznato, često neprimereno i neprimenljivo u današnjici.
Eto to je "oblomvština", "kojoj je suština lenjost i bezvoljnost i apatija životni stav.
Ali da se vratimo našoj temi zdravlju.
Nije ugroženo samo zdravlje pojedinca, već i društva.
Iz prethodnih opisa očigledno je da treba nešto preduzeti da bi se ono održalo i unapredilo.
Zdravlje akcija i pokret.
Toliko za danas.

I ne zaboravite: dok život teče zdravlje je najpreče.

1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20,
21
, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 30, 31, 32,