Šta ste odlučili da danas učinite za svoje zdravlje?

Dok razmišlajte ispričaću vam priču o pticama u gradu i zdravlju.
Povod za ovu priču su neke žalbe građana da im se po tavanima i terasama legu ptice i kvare im život zagađujući prostor svojim izmetom i različitim materijalom koji rasipaju praveći i koristeći gnezda.
Drugima pak prljaju kola parkirana ispred zgrada ili im ukažu na svoje prisustvo kada im zaprljaju koji se suši na terasi ili u bašti ili košulju i kosu dok šetaju po gradu.
Ima nekih indicija da ptice mogu prenositi i neke bolesti, kao što su grip, psitakoza ili neke druge bakterisjke infekcije, mada o tome nema baš pouzdanih dokaza.
S druge strane, ptice su pokazatelj da je grad u kome živiš pogodan za život.
Ako u njemu ima dovoljno hrane za ljude biće ga i za ptice.
A posebno je pitanje  čistog vazduha.
Imao sam prilike da se uverim kako su se ptice naseljavale po parkovima, drveću i žbunju u Boru, kada je u vreme NATO agresije prestala topionica da radi.
Poboljšanje ekoloških uslova učinilo je da se ptice nasele,  što je obardovalo ljude i ispunilo ih otpimizmom u vreme kada nisu imali  čemu da se raduju i nadaju.
U selu je manji problem sa pticama koje  žive u blizini ljudi nego u gradovima, ali s druge strane grad bez ptica bio bi ekološka pustinja.
Naravno postavlja se pitanje: šta da se radi?
Da im se ukaže gostoprimstvo ili da se oteraju.
I da li je to moguće?
U poslednjim decenijama XX veka zapaženo je da se sve više ptica i drugih  životinja naseljava u gradovima.
U našem gradu naselili su se kosovi i vrane i podelili prostor sa gugutkama i golubovima.
Romantično nastrojeni stanovnici našeg grada razmišljaju o pticama kao o dragim komšijama.
Ljudski je radovati se kada  čujete pred vašim prozorom pevanje ptica ili ponudite golubove hranom kada slete pored  česme na beton u centru grada.
Neljudski je kada ih gađate kamenjem ili kupite deci vazdušnu pušku i ohrabrujete ih da se vežbaju u sterljaštvu gađajući vrapce, golubove i gugutke.
Da nema ptica u gradu kako bi učitelji u  školi zadali deci pisani zadatak o biodiversitetu da popišu kakve se sve ptice nalaze u gradu i napišu nešto njihovom  životu, ili bolje reći o suživotu sa ljudima.
Ispoljavajući pažnju prema drugačijim nego  što smo i učeći o njihovom životu učimo se i mi kako da opstanemo i preživimo.
Ali gradska higijena je ozbiljna stvar i predstavlja ozbiljan posao u ekonomiji  života.
U programima higijenizacije treba angažovati stručanjake koji  će predvideti mere i aktivnosti koje  će doprineti da se suživot ljudi i ptica u našem gradu odvija u granicama moguće tolerancije, na principima unapređivanja života i zdravlja.
Toliko za danas

I ne zaboravite: dok život teče zdravlje je najpreče.