Delokrug rada podrazumeva tretman dece kod kojih se javljaju poremećaji psihomotornog sprega (poremećaji nastali usled oštećenja: nervne, psihičke i mišićne strukture). Rad se zasniva na principu reedukacije, koja se uklapa u stimulativne, redukacione i aktivne psihomotrone vežbe od najranijeg dečjeg doba – bebe nakon rodjenja pa do predškolskog uzrasta. U svom radu, defektolog prilagođava vežbe prema mentalnoj i motoričkoj starosti.
Svojim učešćem u dijagnosticiranju dece ometene u psihofizičkom razvoju, defektolog daje znatan doprinos u određivanju dijagnoze i osvetljavanju lika deteta. Pri tome daje i posebne sugestije za vaspitavanje, obrazovanje i socijalizaciju oštećene dece. U tom pogledu rukovodi sečinjenicom da se hendikepirana deca u specijalnim uslovima mogu uspešno vaspitati, obrazovati i profesionalno osposobiti. Mišljenja, predlozi i sugestije u vezi sa habilitacijom i rehabilitacijom psihofizičkih oštećenja dece preka su potreba da bi se izbegle greške koječinimo i da bi smo roditelja na taj način poštedeli od nepotrebnog lutanja i trzavica.
Timski ili ekipni rad stručnjaka predstavlja imperativ rehabilitacionog postupka. Taj princip ostvaruje se u praksi kombinovanim i koordiniranim radom svihčlanova tima ili ekipe. Defektolog svojim aktivnim učešćem doprinosi izvršavanju značajnih zadataka, koji se stručnjacima u dijagnosticiranju postavljaju.
Psihomotorna reedukcija nije fizioterapija, jer nema zadatak da ispravlja invalidne ekstremitete, nije ni fiskultura sa zadatkom da razvije takmičarski duh, da estetski oblikuje pokrete, da razvija mišićnu snagu, već da obnovi odredjena senzomotorna, psihomotorna i emocionalna iskustva, da ih reorganizuje i omogući usvajanje doživljenih fenomena, koji se stiču psihomotornom radnjom tokom razvoja, a koji nedostaju u strukturi iskustva ličnosti.